Cijeli artikal: https://preporod.info/drustvo/od-petka-do-petka-asmir-salihovic-74682
Od petka do petka je stalna rubrika u kojoj njen autor dokumentuje sve ono što je obilježilo prethodnu sedmicu, a što je važno za njega osobno i za društvo u cjelini, te dijeli svoje viđenje tih događaja.
Za sedmicu od 10. do 16. jula 2026. godine za čitatelje portala Preporod.info piše mr. Asmir-ef. Salihović, imam džemata Podlugovi, Medžlis Islamske zajednice Sarajevo.
Petak, 10. jula
Sjetio sam se jedne stare priče. Kažu da je nekada davno Dragi Bog poštedio čovječanstvo zbog šesnaest dobrih ljudi koje je pronašao na Zemlji. Od tada njihov broj nikada nije ni manji ni veći. Kada jedan od njih preseli, odmah ga zamijeni drugi, jednako dobar čovjek. Niko ne zna ko su ti ljudi. Ne znaju to čak ni oni sami. Svijet opstaje zahvaljujući njihovoj dobroti. Vjerujem da su majke Srebrenice među tim dobrima.
Ta misao me prati nakon sabah-namaza u džamiji u Podlugovima, dok krećemo prema Srebrenici, u džemat Peći. Autobus je ispunjen našom omladinom koja će izvesti mevludski program, tridesetak majki Srebrenice i članovima Džematskog odbora.
Čim smo stigli, zamolio sam domaćine da me odvedu do Drine. Već se nazirala kada smo izašli iz autobusa. Svaki susret s tom rijekom u meni otvori neko novo pitanje. Drina nije samo rijeka; ona je svjedok vremena. Pamti više nego što ljudi mogu ispričati. Njome sam započeo i svoje mevludsko predavanje. Prije agresije ovdje je živjelo 569 stanovnika.
U podne je počeo mevludski program. Polaznici mekteba i omladina džemata Podlugovi ispunili su džamiju svojim glasovima. Džamija je bila prepuna. Domaćini su nam kasnije kazali da ih je mevlud naše omladine vratio u neka ljepša, nekadašnja vremena.
Nakon programa održao sam hutbu, a potom smo svi zajedno do ikindije proveli u druženju. Poslije razgovora s našim domaćinima: Dževad-ef. Orićem i Kadrija-ef. Pitarevićem koji nas je ispratio u suzama krenuli smo. Bus s djecom i džematlijama vratio se za Podlugove, a lično s predsjednikom džemata ostao sam u Srebrenici. Posjetili smo jednog džematliju u Konjević-Polju. Njegov otac bio je imam i jedna od žrtava genocida u Srebrenici. Govorio nam je o trideset i tri dana dugom putu do slobodne teritorije. Neke priče čovjek sluša bez potrebe da postavi ijedno pitanje. Ubrzo je zazvonio telefon. Pozvali su me s BIR televizije da obavimo razgovor u Memorijalnom centru koji bi išao uživo nakon akšama. Zatekao sam ekipe BIR televizije i BIR radija kako neumorno rade. Na njihovim licima vidio se umor, ali i osjećaj odgovornosti da istina bude sačuvana. Poslije kelimei-tevida obavio sam kraći razgovor sa sarajevskim i tuzlanskim muftijom. Nakon toga zagrebački muftija pozvao me da budem njegov gost na konačištu u Osmačama. Razgovarali smo dugo u noć. Dotakli smo se mnogih tema, ali smo se uvijek iznova vraćali nauci. Zahvalan sam na svakom njegovom poticaju da istražujem, pišem….